ARHITEKTA RUSKOG CARSKOG DVORA I SPOMENIKA PALIM BORCIMA U VLASOTINCU

Posebno mesto u srpskoj arhitekturi između dva svetska rata pripada ruskim arhitektama. Mnogi od njih uklopili su se u život nove domovine dajući joj svoj puni doprinos. Oni su uskoro postali "državni", a projektovali su na osnovu jedne solidne akademske škole. Oni su u trećoj i četvrtoj deceniji 20. veka ostvarili obimnu graditeljsku produkciju.
Nikolaj Krasnov je završio Akademiju likovnih umetnosti u Moskvi na odseku za arhitekturu, a zaposlio se kao gradski arhitekta u Jalti na Krimu. U Rusiji, po njegovim projektima sagrađeni su mnogi objekti, između ostalih i carsko letovalište Livadije na Krimu. Došao je u Beograd 1922. godine, sa titulom akademika arhitekture i zaposlio se u Arhitektonskom odeljenju Ministarstva građevine Kraljevine SHS. Njegovi savremenici, okarakterisali su ga kao razložnog arhitektu koji nije trpeo novotarije i kao izvanredno disciplinovanog akademskog crtača.

Nikolaj Krasnov: Rus koji je napravio srpsku vladu [2]

Među projektima za spomen-obeležja izgradio je i projekat za vlasotinačku spomen-česmu, javni spomenik posvećen rodoljubima palim u oslobodilačkim ratovima Srbije od 1809. do 1918. godine. Inicijativa za njegovu izgradnju potekla je od dr Radula Velaševića. Spomenik je podignut 1932. godine na glavnom gradskom trgu.
Spomenik je u obliku obeliska čije je stablo sraslo sa bazom. Obelisk je monolitna akademska kompozicija koja se pri vrhu sužava, a vrh završava višesegmentnom kapom, rasčlanjenom malim lučnim nišama. Projekat vlasotinačkog spomenika čuva se u Arhivu Jugoslavije u zbirci planova arhitektonskog odeljenja Ministarstva građevine, a potpisao ga Nikolaj Krasnov 17. januara 1931. godine. [1]

Dok je 18. septembar 1932. godine bio datum kada su se desila u Vlasotincu čak tri značajna događaja: osvećenje spomenika palim ratnicima (1809-1918), osvećenje sokolske zastave i podruma vinogradarske zadruge (LG br.39, 1932). To je bio jedno od najmasovnijih okupljanja građana Vlasotinca. Došlo je mnogo ljudi sa svih strana, a među njima episkop niški Dositej i supruga Vlade Ilića, koja je bila darodavac sokolske zastave. Učestvovala su na manifestaciji brojna vlasotinačka, leskovačka i niška društva: pevačka društva Njegoš, Bratstvo i Branko, sokolski muzičari iz Leskovca, niški vojni muzičari… 
[3]
Danas je spomenik podređen masivnijim zgradama drugačije stilske obrade i nema veći značaj u kompoziciji gradskog trga. Stoji kao usamljeni primer arhitekture nacionalnog stila u Vlasotincu, otuđen u ambijentu u kome nema stilski srodnih građevina. [1]

[4]

[4]
[5]

[1]  Tekst: GRADITELJSKO NASLEĐE VLASOTINCA (drugo dopunjeno izdanje), Danica Valčić, Vlasotince, 2018.
[2]  https://www.011info.com/ko-je-bio/nikolaj-krasnov-rus-koji-je-napravio-srpsku-vladu
[3]  Biljana Jović
[4]  https://jugmedia.rs/skidanje-grafita-sa-naruzenog-spomenika-komplikovan-proces/
[5]  Dušan Mitrović  

Comments

Popularne obajve

PRIREDBE TAKVE VRSTE U SRBIJI TADA NIJE BILO - VINSKI BAL

PUTOVANJE KROZ VREME - KAKO SMO POČELI DA ZABORAVLJAMO

DA LI JE VLASOTINCE IZGUBILO VIZIJU ILI JE VIZIJA IZGUBILA NAS?

Gledaj šta reka hoće, ne idi nikada rešenjima protiv nje, ako ne želiš skupo da platiš - Milan Nešić